O rodjacima

O rodjacima

Kako je sve pocelo? U 3 akta!

 

Udruzenje Rodjaka je mala momačka družina iz Osla. Rođak br. 1, Igor, pjesnik za djecu, prvi je počeo da prodaje Sarajevske fore po Norveškoj, i čim ga ga je pošlo, odma’ je gledao da proširi butik. Nazvao je rođaka.

 

Elvis, rođak iz Ključa, glumac i progresivni roker, tačnije rečeno rođak Igorove mame, to jeste, Igoru dajdža, ali nije bitno. Pozvaše oni rođake Oručević iz Mostara i počeše svi zajedno da kuju konja po mjesecu. Ali, “Fali nešto,” reče Igor i doda: “Fali nam harmonika da sviramo kantri”. Pojavi se tada na talentijadi kraljevine jedan vrhunski dugmetar, sa akademije, a uz to i Tuzlak. Almir pomete ispred sebe sve sto puže, i povede još sa sobom jednog akodemskog rođaka iz Beograda, Daniela, a ovaj mazi violinu, i suha krpa bi proplakala. Ama, vrh vrhova, kuš’ bolje?

 

I tako, Daniel za Almira, Almir za Sasu, Saso za Milog, Mili za Elvisa, Elvis za Igora, i iščupaše repu!

 

 

Ko su rodjaci?

 

Igor & Udruzenje Rodjaka sviraju akusticni, teatralni World Music

 

Igor Dunđerović – Dramaturg

Elvis Medić – Gitara, vokal

Mili Oručević – Gitara, vokal

Sanjin Oručević – Bas

Daniel Lazar – Violina

Almir Mešković – Harmonika

 

Igor Dunđerovic (Sarajevo) je pjesnik i reditelj predstava za djecu i mlade u Norveškoj. Njegova zadnja ploča je nominovana za najbolje izdanje za djecu godine (Norwegian Music Awards) 2014 u Norveškoj. Elvis Medić (Ključ) je rok-tenor, te producent sa Instituta NISS (Nordic Institute for Scene and Studio). Takođe je pobjednik pjevačkog takmičenja “Zvijezda u mom oku” na Balkanmedia TV u Skandinaviji. Igor & Elvis su 2011-te nastupali u finalu takmičenja “Norway’s got talent” kao komični duet.

 

Sanjin i Mili Oručević (Mostar, bas i gitara), rođaci iz Mostara su zajedno sa Igorom i Elvisom osvojili priznanje kao najbolji novi Norveški World Music band 2008-e godine. Takođe su sudjelovali na izdanjima sa ensemblom Poemus Balkanikus, te u teatralnoj produkciji predstave Sex Drugs & Kalashinkov, satira o imigrantima iz 2009-te.

 

Almir Meškovic (Tuzla, harmonika) i Daniel Lazar (Beograd, violina) su vrhunski solisti sa titulama Akademije u Oslu. (Takođe sa titulama iz Sarajeva i Beograda. Oba su veoma cijenjeni u muzičkim krugovima u Norveškoj.)

 

 

 

Anegdota

10 godina smo pjevali na norveškom, a tek onda smo se svrnuli doma. Pitali se neki se zašto nam to treba. Dobro nas je išlo na norveškom, nije da nije. Ali, jedan nas dan upita jedan pametni: “A što ne idete internacionalno, pa pravo ste dobri.” Pametni je mislio da pjevamo na engleskom, ali pjesma nas odvuče. “Au, pogriješili ste, opasno je dole kod nas”, pametovao je kasnije pametni, ali mi smo već bili ugazili.

 

“Ma nemoj biti negativan pametni, možda i prođe”, odgovorismo, “A ako ne prođe, onda smo defakto umjetnici”, znaš onu: “Dođe toga jutra Ibro u mahalu sam…”, e to smo mi. A nismo mi sami od sebe poletjeli, raja je tražila: “Haj’te nešto naše!”, a i mama je naručivala: “Hajde sine onu što ja volim”. I tako, pa makar i naopako, da odsviramo ove pjesme što nam leže na bubregu, za raju, i za naše mame, ne damo ih nikome!

Copyright @2016